Lične priče i pogledi na svijet
Kako sam postajao stariji i iskusniji, bivalo mi je sve jasnije da je i sam pojam partije suprotan idealima kojih se ja pokušavam držati u životu. Partije su sredstvo u borbi za vlast, a lični interesi funkcionera su uvijek ispred interesa društva u cjelini. Najviše mi smeta što partije legalno primaju donacije i od bogatih pojedinaca, i od firmi. Niko ne daje donaciju tek tako, već zato da nešto zauzvrat dobije.
U naslovu su dva pitanja: zašto, i kako. Odgovor na pitanje zašto sam postao inženjer dolazi iz jednog događaja kojeg ću ukratko opisati. Kako sam postao inženjer je malo duža priča, jer to je trajalo osam godina – od završetka osnovne škole u Čečavi do diplomiranja na Mašinskom fakultetu u Sarajevu. Onda se na to još nadovezao postdiplomski studij na Imperial-koledžu u Londonu. Ali, o tom potom…
I dok se političari svađaju preko svojih medija, narod, kao i uvijek, gleda kako da najbolje prođe. Nije bitno ko je na vlasti – bitno je ko će prije uspjeti da im asfaltira put pred izbore. Jer, u zemlji gde su sve politike iste, a zakoni tek formalnost, ovakve prilike se ne propuštaju.
Umjetnost međutim često nosi složenost i misterioznost koje je čine teško razumljivom. Duboke simbolike i višeslojne interpretacije zahtevaju da zaronimo u različite slojeve značenja, što ju može učiniti neuhvatljivom i otvorenom za razna tumačenja. Na primjer, scena iz „Pira bogova“ Jana Harmenca van Bijlerta, koja se čuva u muzeju u Dižonu i prikazuje Apolona sa opruženim Bahusom/Dionisom u prvom planu, od strane nekih posmatrača je interpretirana kao „Tajna večera“.
Par mjeseci nakon čitanja romana „Zločin i kazna pukovnika Kalamande“ autora Branka Perića, vrijeme je za nastavak sage o sudbini oficira Jugoslovenske narodne armije zatečenim surovim građanskim ratom u Bosni i Hercegovini, koji je u vrtlogu nesreće samo težio da odbrani i sačuva državu čijim se građaninom osjećao, i zbog čega je na kraju kažnjen dugogodišnjom robijom.
Perić u romanu vješto koristi fiktivni lik pukovnika Kalamande kao sredstvo za istraživanje šireg društvenog i političkog konteksta događaja iz 90-ih, psihološke složenosti učesnika, kao i šire posljedice rata na pojedince i društvo u cjelini. Sudbina „izmišljenog“ lika, uvučenog u ratna dešavanja, služi kao alegorija za iskustva mnogih stvarnih osoba.
Zavisnost od društvenih mreža je reativno nov, ali i sve više prisutan problem današnjice. S obzirom na to da većina ljudi danas ima aktivne profile na minimalno jednoj, a najčešće na više društvenih mreža očekivana je pojava i navedene problematike, kao i sve veći uticaj na psihičko zdravlje čovjeka.
Un articolo scritto da Bojana Miletić per un almanacco locale Italiano. Il tema del numero erano i pani del mondo. Nel suo articolo, Bojana parla della Bosnia e del villaggio da cui proviene. Il numero si può scaricare direttamente dal portale Touki Bouki.