Spade škola na četiri đaka prvaka

Nakon što sam u septembru 2010. godine sa ekipom Nezavisnih novina obišao Čečavu praveći reportažu o pustoši pod starim hrastom, zatvorenim područnim školama i 300 učenika na koje smo spali, po prvi put sam postao svjestan razmjera demografske katastrofe kojoj svjedočim. Čak ni tada suočavanje sa činjenicom da smo u nešto više od tri decenije izgubili 80% đaka, nije nagovjestilo da će se u vremenu koja dolazi trend ubrzano odvijati, a kamoli da će naredna decenija i taj broj prepoloviti.

Tom prilikom učitelj Pajo se prisjećao šezdesetih godina i vremena kada su objekti škola postajali tijesni do te mjere da su đaci išli u dvije smjene, nerijetko i u međusmjenu. Godine 1975., prema njegovim riječima, škola u Čečavi je brojala oko 1.300 učenika.

A danas, tačno 140. godina od kada je pop Jevrem u Čečavi otvorio prvu srpsku konfesionalnu osnovnu školu u kojoj je on bio i prvi učitelj, Čečavljani o svojim školama i dalje govore s ponosom – možda i više nego što su to radili krajem tridesetih godina prošlog vijeka, kada je u 280 domova bilo preko 90% pismenih žitelja a selo je važilo kao najpismenije u Vrbaskoj banovini. Međutim, danas se u govoru osjeća i nešto drugo…

Uvijek me pred prvi septembar uhvati neka nostalgija, vjerovatno zato sto sam cijeli život u kući sa prosvjetarima pa taj polazak u školu sam prolazila zajedno sa njima..
Odrasla sam uz dnevnike, knjige, sveske…
Svaki kraj avgusta me vrati u miris novih knjiga, svesaka, miris jeseni i u školske klupe..
Budući da sam dijete koje je život provelo u školskom dvorištu teško mi je palo zatvaranje škole u Rastuši. Odjednom je to dvorište postalo tiho i prazno, po koji čovjek bi prošao putem, više se nije čuo smijeh djece. Dugo mi je trebalo da se naviknem da više nema djece i da ih vjerovatno više nikada neće ni biti. Međutim, godine su odmicale, a ja sam prihvatila da je na još jednu školu stavljen katanac.
Nekidan sam u razgovoru sa mamom čula da ona ove godine uči dva razreda zajedno, tj. kombinivano odjeljenje u matičnoj školi najvećeg sela. Vratila sam se unazad 10-ak godina i u čudu gledala da u Čečavi skoro da nema đaka.
Iako nas je sve manje, miris novih knjiga i jeseni nikad neće nestati, pa ni pred ovu jesen i još jedan polazak u školu.

– o školi danas govori Ana Mastilović.

I baš kako Ana kaže – u četvrtak će u matičnoj školi u Čečavi prvi put u jednoj učionici prvaci sjesti u klupe zajedno sa svojim godinu dana starijim drugarima. Od ove godine četiri prvačića činiće kombinovano odjeljenje sa osam učenika drugog razreda.

Ove godine će po prvi put i učenici od petog do osmog razreda u Čečavi, njih stotinjak, dobiti besplatno odrđeni dio udžbenika. U Centru za mlade Teslić kažu da je to rezultat dobre saradnje opštinske uprave Teslić i gradske uprave Banja Luka. Knjige su već stigle i biće podijeljene prvog dana škole preostaloj šaci đaka. Za iduću turu držimo čvrsto palčeve… da nam kroz prste ne propadnu.