U neposrednoj blizini čečavske crkve postojao je hrast za koji se vezuju mnogi važni događaji iz istorije sela. Zbog starosti zasluživao je posebnu zaštitu države. Na žalost, Čečavci nisu bili svjesni njegovog značaja i istorijske vrijednosti, pa su graditelji prilikom posljednjeg renoviranja crkve ispod hrasta deponovali gomilu pijeska i tako korijen stabla ostavili bez vode. Gorostas se osušio 1993. godine.
Pruga od Teslića do Tedinog Hana počela se graditi 1914. godine, kao dio projekta šumske željezničke pruge Teslić-Kulaši-KamenicaSnjegotina i građena je tokom cijelog rata. Trebala je biti duga 61 kilometar. Do 1918. godine izgrađena je do doline Velike Ukrine. Njen projekat je obuhvatio i izgradnju sporednih šumskih pruga, ali je ishod rata prekinuo realizaciju projekta. Tako je eksploatacija šumskog bogatstva u slivu Male Ukrine (Javorove) počela izgradnjom šumske uskotračne pruge 1957. godine.
U zaseoku Plane, istočno od Grualja, sa lijeve strane puta koji sa Grualja vodi kroz zaselak Petkovići za Čečavu, nalazi se lokalitet zvani „Kranjsko groblje“. Mjesto je mala zaravan iznad kuća Nenada i Vlade Jotanovića, na vrhu brda koje dijeli sliv Male i Velike Ukrine. Nazvano je po šumskim radnicima iz okoline Kranja (Slovenija) koji su sa Austrijom došli na prostore planine Čavke i Javorove.
Organizacija državne vlasti u Čečavi počinje osnivanjem Mjesnog narodnog odbora (MNO) 1944. godine. Njegov predsjednik bio je Gavro Simeunčević a sekretar Mika Jotanović. Sjedište mu je bilo prvobitno u kući Filipa Lukića, a zatim u prostorijama osnovne škole u Gornjoj Čečavi. 1946. godine MNO se preselio u tek sagrađenu drvenu zgradu u blizini Zadružnog doma u Donjoj Čečavi. U to vrijeme njegov predsjednik je bio Mirko Petrović a sekretar Branko Simić iz Osredaka. Sa osnivanjem opštine Čečava (1950) sjedište državne administracije seli se u adaptiranu zgradu bivše štale koju je sagradila za svoje potrebe Seljačka radna zadruga. Predsjednik opštine bio je Stojan Pepić, a sekretar Dragan Prodić.
Oni koji se iz političkih razloga bave statistikom često navode da Čečavaca nikada nije bilo u lokalnim političkim i državnim organima i da su namjerno i smišljeno zaobilaženi. Na ovo su ljudi iz politike odgovarali da Čečavci u Tesliću nemaju svojih sposobnih ljudi.
Jedan od prvih i važnih zanata kojim su se Čečavci počeli baviti jeste kovački. Prvi kovači za koje se zna bili su samouki. Međutim, nije jasno kako su i na koji način dolazili do neophodnog kovačkog alata. Vjerovatno su postojale trgovačke veze sa tada razvijenijim naseljima u okolini.
Malo ko danas zna da je u Čečavi početkom ovog vijeka živio i radio čovjek neobičnog dara i talenta. Samouki čudotvorac i osobenjak Jakov Perić rodio se 1880. godine. Nikada nije učio školu i nije jasno kada je i kako naučio da piše. Zaticali su ga često na nekom zabačenom mjestu, daleko od puta i ljudi, sa crkvenim knjigama iz kojih je sam učio. Pretpostavlja se da ih je nabavljao od popa.
Dva lokaliteta na sjeverozapadnoj granici Čečave nose turska imena: Šabanova glavica i Kadijin hrast. Kadijin hrast se nalazi na jednom prevoju preko koga vodi put u Šnjegotinu. Predanje o Kadijinom hrastu čuo sam od Novaka Gačića u ljeto 1993. godine.