U neposrednoj blizini čečavske crkve postojao je hrast za koji se vezuju mnogi važni događaji iz istorije sela. Zbog starosti zasluživao je posebnu zaštitu države. Na žalost, Čečavci nisu bili svjesni njegovog značaja i istorijske vrijednosti, pa su graditelji prilikom posljednjeg renoviranja crkve ispod hrasta deponovali gomilu pijeska i tako korijen stabla ostavili bez vode. Gorostas se osušio 1993. godine.
Pruga od Teslića do Tedinog Hana počela se graditi 1914. godine, kao dio projekta šumske željezničke pruge Teslić-Kulaši-KamenicaSnjegotina i građena je tokom cijelog rata. Trebala je biti duga 61 kilometar. Do 1918. godine izgrađena je do doline Velike Ukrine. Njen projekat je obuhvatio i izgradnju sporednih šumskih pruga, ali je ishod rata prekinuo realizaciju projekta. Tako je eksploatacija šumskog bogatstva u slivu Male Ukrine (Javorove) počela izgradnjom šumske uskotračne pruge 1957. godine.
U zaseoku Plane, istočno od Grualja, sa lijeve strane puta koji sa Grualja vodi kroz zaselak Petkovići za Čečavu, nalazi se lokalitet zvani „Kranjsko groblje“. Mjesto je mala zaravan iznad kuća Nenada i Vlade Jotanovića, na vrhu brda koje dijeli sliv Male i Velike Ukrine. Nazvano je po šumskim radnicima iz okoline Kranja (Slovenija) koji su sa Austrijom došli na prostore planine Čavke i Javorove.
Dva lokaliteta na sjeverozapadnoj granici Čečave nose turska imena: Šabanova glavica i Kadijin hrast. Kadijin hrast se nalazi na jednom prevoju preko koga vodi put u Šnjegotinu. Predanje o Kadijinom hrastu čuo sam od Novaka Gačića u ljeto 1993. godine.
Sa lijeve strane Ukrine, u Savkovićima, uz sami put Čečava–Tedin Han, postoji neobično uzvišenje zvano Kapetanova glavica. Smješteno u sredini ravnice, po svom malom i pravilnom obliku, zaista podsjeća na glavicu. Uzvišenje je obraslo šumom srednje starosti. Svuda okolo su plodne njive. Na njemu nema tragova fortifikacijske gradnje.
Potomci Sime Prodića pamte priču o turskim stražarima na Stražbenici. Simo je pričao da Turci Srbima nisu činili zulum, pa je kao primjer navodio kako su stražari silazili po vodu na izvor u blizini njihovih kuća i uvijek čekali ako bi ispred njih bio neki Srbin.
Ima porodica čija se istorija čuva u sudskim spisima. Porodica Krunić imala je nesreću da u Čečavi vodi spor sa komšijom punih 10 godina. Ali, da nije bilo sudske parnice, ne bi bilo ni priče o Krunićima.
Malo ko danas zna da je za vrijeme austrougarske vlasti za izgradnju običnog mlina na potoku bilo potrebno pisati molbu Okružnom načelstvu u Banju Luku, koje je za izgradnju davalo pismeno odobrenje zvano „dozvoljbena isprava“. Odobrenje je sadržavalo uslove po kojima je mlin mogao biti sagrađen.