Selo Rastuša – crtice iz prošlosti 5: Tajne pećinskih hodnika

Serijal „Selo Rastuša – crtice iz prošlosti”, koji će izaći u nekoliko nastavaka, predstavlja pokušaj da se prikupi i otrgne od zaborava što više podataka o ovom selu. Ovako bogato štivo ne bi bio moguće bez nesebične pomoći mnogih Rastušana koji nisu štedjeli vrijeme i trud da se raspitaju, fotografišu i dostave dragocjene informacije. Ovom prilikom im se od srca zahvaljujem.

Prikupljajući materijal za serijal o Rastuši, došao sam i do nekoliko zanimljivih predanja i vjerovanja vezanih za Rastušku pećinu. O njoj je napisano mnoštvo tekstova gdje su opisivane morfološke, speleološke i druge karakteristike, ali do sada niko nije pisao o tajnama njenih hodnika. Sakupio sam ih nekoliko, a da bi lakše razumijeli te priče, krenućemo od osnovnih termina.

Naziv „Rastuška pećina” podrazumijeva čitav kompleks pećina koji se prostire na 50 hektara Hrnjinog brda i sastoji se iz šest odvojenih ulaza u podzemne objekte. Neke međusobno povezane a neke ne. Glavni ulaz, onaj nama najpoznatiji, nalazi se na istočnoj strani brda. Speleološki naziv za isti je Velika pećina. Pored njega se nalaze još dva ulaza – obadva speleološki ispitana.

Sa zapadne strane brda se nalaze preostala tri ulaza. Na jednom lokalitetu su dva – jedan iznad drugog, i obadva su speleološki ispitana. Donji ulaz je dugačak 360 metara i speleološki je nazvan Rastušica, po istoimenoj rječici koja protiče pored. Malo dalje nalazi se još jedan manje poznat ulaz koji nije speleološki ispitan. Pošto pripada zaseoku Šljive, mještani su ga nazvali Šljivska pećina, i prema trenutnim saznanjima taj ulaaz nema nikakve veze sa ostalim pećinama. Oni koji su je posjetili kažu da ima ljepše pećinske ukrase od Velike pećine, a njena speleološka vrijednost tek treba biti procijenjena.

Posjeta Gavrila Principa

Postoji priča koja govori o tome kako je Gavrilo Princip putujući u ove krajeve posjetio Rastušku pećinu. Događaj se navodno desio neposredno pred Sarajevski atentat, a njega je iz Banjaluke za Doboj na konjskim kočijama vozio sveštenik Mićo Stjepanović, koji je tada službovao u Grahovu, inače mjestu Principovog rođenja.

Događaj je zapamtio i potomcima prenio Jakov Radić, koji je u vrijeme događaja bio mladić. Pričao je kako mu je otac zapovidio da sa konjima ode na Gojakovac, preuzme Principa i doveze ga do Rastušice. Pred ulazom u pećinu bio je uređen prostor za odmor, u blizini izvor hladne vode i malo dalje mljela je vodenica. Gosta su dočekali gostoljubivi mještani sa bogatom trpezom koja je potrajala do kasno u noć.

Da bi ova priča mogla biti i istinita, potvrđuje ju sasvim jedna druga, koja govori da je Gavrilo Princip imao djevojku u Pribiniću i da je često putovao u taj kraj. Sa svojom djevojkom se uglavnom nalazio na lokalnom izletištu kod jednog izvora, pa su mještani Pribinića taj izvor nazvali Principovo vrelo. Vrelo je uređeno i kod njega je podignuta oniža struktura u obliku inicijala GP (Gavrilo Princip) i postavljena je spomen-ploča. Još 1941. godine Sokolski glasnik je pisao o uređenju Principovog vrela. Da li je Principa put djevojci nanio preko Rastuše, sa sigurnošću ne možemo tvrditi, ali ona postoji, realna je i opravdano ima svoje mjesto u priči o Rastuši.

Zabranjena zona

U prošlosti su prilazi pećinama bili strogo zabranjeni djeci, ali su ih i stariji izbjegavali. Zabranu je nametnuo i tadašnji knez sela, pa njeno poštovanje nije dovođeno u pitanje. Tako je bilo sve do jednog događaja, kada se grupa djece zanijela i u radoznalosti završila u unutrašnjosti Šljivske pećine. U toj igri je nestalo jedno dijete iz porodice Stjepanovića, pa je nakon toga naređeno i sprovedeno zatrpavanje određenih ulaza.

Poslije ovog događaja je stvoren određeni kult nesreće vezan za pećine, pa su se ljudi čak krstili kada bi pored njih prolazili. Ali malo dalje u prošlost, pominje se da je baš Velika pećina bila mjesto gdje su mještani vršili prve hrišćanske obrede. Za ove tvrdnje nema konkretnih dokaza, ali su u blizini Velike pećine pronađeni ostatci građevine za koju se vjeruje da je bila hram. Više o tome smo pisali ovdje.

Krava i tele

Ova priča je najkraća ali i najpoznatija, a govori o tome kako je krava sama ušla u Veliku pećinu a sa teletom izašla negdje kod Banjaluke. Ovdje se zasigurno radi o bajci, ali i u njih ponekad vjerujemo.

Narod priča, da je u tu pećinu unišla krava, i za njom vo bak, pa da je čak poslije izišla s teletom u Ozrenu, jer ima i tamo taka ista pećina.

– Jevrem stanković, 16.01.1887., časopis „Bosanska vila“

Jevrem u časopisu piše i da svako ko pođe po njoj hodati, mora po čitavu torbu luča ponijeti, a još više žere vatre da može zapaliti luč ili svijeću, jer puše neki vjetar pa utrne svijeću.

Za to se malo ko i usuđuje po njoj hodati. Kazuju, koji su u nju daleko išli, da ima po njoj mnogo kojekakvih tragova od čizama i kundura, a ima i zna se, da su kola tuda išla. Narod priča, da tu stanuju vile i kad bude pred kakov pomor ljudski, da se tu čuje škripa kola i vikanje na volove. U tu su se pećinu krili hajduci, kad im je prijetila kakva opasnost; i bivali su u njoj po više vremena a po neki su tu i zimovali.

– Jevrem stanković, isti časopis

Zamisli želju

Jedno novije vjerovanje se čak i obistinilo a Blagoje Radić mi je ispričao kako je svjedočio tom događaju. U Velikoj pećini, na nekih sto metara od ulaza, postoji mali prolaz koji spaja dva hodnika. Vjeruje se da taj prolaz ispunjava želje, a sve što je potrebno jeste zamisliti želju, sageti se, provući i vratiti nazad. Blagoje priča da je jedne prilike vodio grupu turista sa Đulića i da mu je tom prilikom jedan mladić rekao kako je godinu ranije dolazio u pećinu i da je tom prilikom testirao prolaz sa željom da se oženi djevojkom u koju je bio zaljubljen, što mu se godinu poslije i ostvarilo.

Nadajmo se da će Rastuška pećina uskoro biti otvorena za posjetioce i da će još mnogima ostvariti želje. Do tada i do nekih novih priča i bajki, ovim završavamo serijal tekstova o Rastuši.

Povezani tekstovi serijala