Malo ko danas zna da je za vrijeme austrougarske vlasti za izgradnju običnog mlina na potoku bilo potrebno pisati molbu Okružnom načelstvu u Banju Luku, koje je za izgradnju davalo pismeno odobrenje zvano „dozvoljbena isprava“. Odobrenje je sadržavalo uslove po kojima je mlin mogao biti sagrađen.
Prilikom okupacije Bosne i Hercegovine (1878) 22. pješadijski puk i Prva gorska brigada sa sjedištem u Banjoj Luci dobijaju zadatak da okupiraju područje istočno od Banje Luke. Jedan odred trebao je zaposjesti Kotor-Varoš i uspostaviti vezu sa glavninom snaga koje su išle pravcem Brod-Sarajevo dolinom rijeke Bosne. Prethodnicom ovog pokreta komandovao je pukovnik Janski, koji je sa svojim štabom i odredom konjice prešao Borje i spustio se u dolinu rijeka Mala i Velika Usora. U njegovoj jedinici nalazio se mladi kapetan, pozanimanju šumarski inženjer, čiji zadatak je bio da izvrši popis šumskih dobara cijelim pravcem kretanja njegove jedinice.
Organizacija državne vlasti u Čečavi počinje osnivanjem Mjesnog narodnog odbora (MNO) 1944. godine. Njegov predsjednik bio je Gavro Simeunčević a sekretar Mika Jotanović. Sjedište mu je bilo prvobitno u kući Filipa Lukića, a zatim u prostorijama osnovne škole u Gornjoj Čečavi. 1946. godine MNO se preselio u tek sagrađenu drvenu zgradu u blizini Zadružnog doma u Donjoj Čečavi. U to vrijeme njegov predsjednik je bio Mirko Petrović a sekretar Branko Simić iz Osredaka. Sa osnivanjem opštine Čečava (1950) sjedište državne administracije seli se u adaptiranu zgradu bivše štale koju je sagradila za svoje potrebe Seljačka radna zadruga. Predsjednik opštine bio je Stojan Pepić, a sekretar Dragan Prodić.
Oni koji se iz političkih razloga bave statistikom često navode da Čečavaca nikada nije bilo u lokalnim političkim i državnim organima i da su namjerno i smišljeno zaobilaženi. Na ovo su ljudi iz politike odgovarali da Čečavci u Tesliću nemaju svojih sposobnih ljudi.
Jedan od prvih i važnih zanata kojim su se Čečavci počeli baviti jeste kovački. Prvi kovači za koje se zna bili su samouki. Međutim, nije jasno kako su i na koji način dolazili do neophodnog kovačkog alata. Vjerovatno su postojale trgovačke veze sa tada razvijenijim naseljima u okolini.
Malo ko danas zna da je u Čečavi početkom ovog vijeka živio i radio čovjek neobičnog dara i talenta. Samouki čudotvorac i osobenjak Jakov Perić rodio se 1880. godine. Nikada nije učio školu i nije jasno kada je i kako naučio da piše. Zaticali su ga često na nekom zabačenom mjestu, daleko od puta i ljudi, sa crkvenim knjigama iz kojih je sam učio. Pretpostavlja se da ih je nabavljao od popa.
Dva lokaliteta na sjeverozapadnoj granici Čečave nose turska imena: Šabanova glavica i Kadijin hrast. Kadijin hrast se nalazi na jednom prevoju preko koga vodi put u Šnjegotinu. Predanje o Kadijinom hrastu čuo sam od Novaka Gačića u ljeto 1993. godine.
Sa lijeve strane Ukrine, u Savkovićima, uz sami put Čečava–Tedin Han, postoji neobično uzvišenje zvano Kapetanova glavica. Smješteno u sredini ravnice, po svom malom i pravilnom obliku, zaista podsjeća na glavicu. Uzvišenje je obraslo šumom srednje starosti. Svuda okolo su plodne njive. Na njemu nema tragova fortifikacijske gradnje.