Narodne igre su u Čečavi poslednjih godina gotovo nestale. Rijetki su skupovi na kojima se povede kolo i zapjeva neka od starih pjesama. Stariji naraštaji se rijetko okupljaju, a mladi su potpuno izgubili vezu sa folklornom tradicijom. Sa prestankom rada Kulturnoumjetničkog društva prestalo je i interesovanje mladih za izvorni folklor.
Život stanovništva u Čečavi održavao se na vlastitoj poljoprivrednoj proizvodnji. Oskudni prinosi žita, pšenice i zobi jedva su omogućavali opstanak. Porodice koje nisu mogle obezbijediti zalihe žitarica do slijedeće žetve bile su primorane da nadničenjem ili prodajom stoke ili rakije obezbjeđuju žito. Trgovina se prvobitno odvijala sa Prnjavorom kao većim i razvijenijim trgovačkim centrom, a kasnije i sa Teslićem.
Istoriju sela opjevali su samouki narodni pjesnici iz Čečave. Oglašavali su se obično uz neke godišnjice i u trenucima nadošlih emotivnih osjećanja. Najvičniji desetoračkom stihu bio je Bogdan (Đorđe) Perić. On je sa nevjerovatnom lakoćom umio da opjeva najobičnije zgode iz života svojih sugrađana. Pjesme je govorio „iz glave“, i nije ih nigdje zapisivao. Opjevao je zgode i nezgode ljudi koji su gradili šumsku prugu, zgode i nezgode koje su se dešavale uz rakijske kotlove, na perušanjima, slavama i prilikom elektrifikacije sela…
Svako mjesto, a valjda i svako vrijeme imaju obilježene ljude po kojima se pamte. Nekad su to talentom obdareni a češće prirodom obilježeni ljudi. Za prve se stidljivo čuje i oni po pravilu mladi odlaze u svijet i usidre se negdje daleko od zavičaja. Ovi drugi ostaju i traju svoj ljudski vijek po diktatu svoje nesrećne sudbine. Dok žive predmet su razbibrige, obijesnog uveseljavanja, šegačenja i sprdnje, manje saučešća i sažaljenja. Umiru samo jednom: sa biološkom smrću. Niko ih ne oplakuje i ne pominje. Njihove krstače vrijeme brzo izvali, a humke zarastu u korov.
U neposrednoj blizini čečavske crkve postojao je hrast za koji se vezuju mnogi važni događaji iz istorije sela. Zbog starosti zasluživao je posebnu zaštitu države. Na žalost, Čečavci nisu bili svjesni njegovog značaja i istorijske vrijednosti, pa su graditelji prilikom posljednjeg renoviranja crkve ispod hrasta deponovali gomilu pijeska i tako korijen stabla ostavili bez vode. Gorostas se osušio 1993. godine.
Pruga od Teslića do Tedinog Hana počela se graditi 1914. godine, kao dio projekta šumske željezničke pruge Teslić-Kulaši-KamenicaSnjegotina i građena je tokom cijelog rata. Trebala je biti duga 61 kilometar. Do 1918. godine izgrađena je do doline Velike Ukrine. Njen projekat je obuhvatio i izgradnju sporednih šumskih pruga, ali je ishod rata prekinuo realizaciju projekta. Tako je eksploatacija šumskog bogatstva u slivu Male Ukrine (Javorove) počela izgradnjom šumske uskotračne pruge 1957. godine.
U zaseoku Plane, istočno od Grualja, sa lijeve strane puta koji sa Grualja vodi kroz zaselak Petkovići za Čečavu, nalazi se lokalitet zvani „Kranjsko groblje“. Mjesto je mala zaravan iznad kuća Nenada i Vlade Jotanovića, na vrhu brda koje dijeli sliv Male i Velike Ukrine. Nazvano je po šumskim radnicima iz okoline Kranja (Slovenija) koji su sa Austrijom došli na prostore planine Čavke i Javorove.
Jedan od prvih i važnih zanata kojim su se Čečavci počeli baviti jeste kovački. Prvi kovači za koje se zna bili su samouki. Međutim, nije jasno kako su i na koji način dolazili do neophodnog kovačkog alata. Vjerovatno su postojale trgovačke veze sa tada razvijenijim naseljima u okolini.