Tajne sačuvanog spomenara

Zavirivanje u tuđe spomenare predstavlja znatiželju posebne vrste. Tu neoprostivu nepristojnost pripisujem sebi u nadi da ću biti pošteđen osude. 

Ljubaznošću Nade Laušević, uz razumjevanje i susretljivost kakva se rijetko sreće, dobio sam na uvid spomenar Nadine majke Zorke Jotanović. Ukrašena i dobro očuvana sveska, nastala u vrijeme dolaska mlade učiteljice u Čečavu (1918. godine), sa bilješkama nekih značajnih ljudi, ostaje najljepše svjedočanstvo o jednoj generaciji koja je ponikla u Čečavi i u vihoru istorije imala različite sudbine.

Spomenar je oslobođen mladalačkih sanjarenja, prikrivenih ljubavi, djevojačkih nesanica i mladićke nespretnosti. U njemu su zapisane riječi zrelih ljudi, filozofski zamišljenih nad problemima svakodnevnog života. Tu su riječi svršenog pitomca monaške škole, učitelja, učiteljskog pripravnika, carskog i kraljevskog časnika, kovača… Ova svjedočanstva o jednom vremenu i njegovim ljudima prenosim u originalu.