Selo Ljeb
O selu Ljeb postoje podaci i prije dolaska Turaka. Odnosno, ti podaci se pominju i u vrijeme Slavena, Ilira i Grka. Kroz istoriju, kako se pominjalo, postoji oko 10-ak naziva za selo Ljeb. Neki od njih su: Glib, Gljib, Lib, Hlib, itd.
U knjizi ANALI, dr Adem Handžić, iz tabele “PREGLED NASELJA HUSREV-BEGOVA VAKUFA U TEŠANJSKOJ NAHIJI IZMEĐU 1570. i 1600. godine”, Ljeb se pominje kao Hlib. U to vrijeme Hlib (Ljeb) je pripadalo selu Donja Modriča (Ukrinica). Godine 1600. u Ljebu je bilo 10 hrišćanskih domova.
Postoji nekoliko verzija, priča, kako je selo Ljeb dobilo baš to ime. Neke od njih su: …
Postoji nekoliko verzija, priča, kako je selo Ljeb dobilo baš to ime. Neke od njih su:
U ono vrijeme rijeke, Radnja i Ukrnja, nisu bile ni manje ni veće nego sad. Bile su duboko ukopane, visoke obale. Nigdje nije bilo mosta da se može preći. Kada su ljudi iz Stanara sijali kukuruz ili orali za pšenicu govorili su: “ džaba mi ovo radimo, ovo je tuđe, ono tamo je naš Ljeb“. U ono vrijeme nailazili su cestom pljačkaši i otimali hranu od naroda, tako da sredinom zime nisu imali šta da jedu. Ti pljačkaši u Ljeb nisu smjeli da dolaze, zbog hajduka koji su tu živjeli, jer nisu mogli da pobjegnu ako ih potjeraju s obzirom da nije bilo mostova da mogu pobjeći. Tako da su ljudi iz Ljeba davali hranu Stanarčanima, džabe ili za pare, bitno da se preživi. Zbog toga što su oni govorili (dok su radili), da je „ono tamo naš Ljeb“, selo Ljeb je dobilo baš to ime. To je verzija Rade Panić, iz Stanara.
Druga priča kako je selo dobilo ime:
Prije dolaska Turaka, bio je vlastelin koji je vladao od Doboja do Banja Luke i od Prnjavora do Travnika. Taj vlastelin je imao dva sjedišta. Jedno u manastiru Liplju, drugo u Čečavi. U to vrijeme Ljeb je, navodno, bio dio sela Čečave. Tada je taj vlastelin udao ćerku u današnji Ljeb i dao joj to za miraz. “Ovo poklanjam svojoj kćeri, jer je dobro kao Ljeb“, rekao je tada taj vlastelin. A u Srba kad je nešto dobro, da bi dokazali da je dobro, oni kažu „dobro kao Ljeb“. I to je jedna od verzija nastanka imena sela.i I
Ovo su sve priče, odnosno legende, koje je narod pričao i koje mogu biti istinite, ali i ne mora da znači.
Zašto bi trebali da budemo ponosni na naziv sela Ljeb? Postoji narodna izreka koja kaže, da ako si se pojavio u ukrštenim riječima (ukrštenica), onda si nešto postigao u životu. Ni jedno selo, sa Dobojske regije, izuzev Ljeba se ne nalazi u ukrštenicama. Selo kod Doboja, sa tri slova.
Na mjestu današnjeg groblja nalazi se i Ilirsko groblje. Na tom mjestu nalažene su kamene ploče, dužine 2-2,20 a širine od 80-120. Ploče sa gornje strane nisu bile obrađivane, dok su se sa donje strane nalazile slike i slova.
Ne postoji podatak da je selo Ljeb u to doba imalo crkvu i školu, dok je kafanu imalo još u Ilirsko doba. Kafane tada nisu bile kao danas. Čovjek koji je imao vino, donio bi i ostavio vino u kafani. Putem su nailazili karavani koji bi popili vino i ostavili pare. Tako je onda taj čovjek došao po svoje pare i ponovo ostavio vino.
U ono vrijeme rijeke, Radnja i Ukrnja, nisu bile ni manje ni veće nego sad. Bile su duboko ukopane, visoke obale. Nigdje nije bilo mosta da se može preći. Kada su ljudi iz Stanara sijali kukuruz ili orali za pšenicu govorili su: “ džaba mi ovo radimo, ovo je tuđe, ono tamo je naš Ljeb“. U ono vrijeme nailazili su cestom pljačkaši i otimali hranu od naroda, tako da sredinom zime nisu imali šta da jedu. Ti pljačkaši u Ljeb nisu smjeli da dolaze, zbog hajduka koji su tu živjeli, jer nisu mogli da pobjegnu ako ih potjeraju s obzirom da nije bilo mostova da mogu pobjeći. Tako da su ljudi iz Ljeba davali hranu Stanarčanima, džabe ili za pare, bitno da se preživi. Zbog toga što su oni govorili (dok su radili), da je „ono tamo naš Ljeb“, selo Ljeb je dobilo baš to ime. To je verzija Rade Panić, iz Stanara.
Druga priča kako je selo dobilo ime:
Prije dolaska Turaka, bio je vlastelin koji je vladao od Doboja do Banja Luke i od Prnjavora do Travnika. Taj vlastelin je imao dva sjedišta. Jedno u manastiru Liplju, drugo u Čečavi. U to vrijeme Ljeb je, navodno, bio dio sela Čečave. Tada je taj vlastelin udao ćerku u današnji Ljeb i dao joj to za miraz. “Ovo poklanjam svojoj kćeri, jer je dobro kao Ljeb“, rekao je tada taj vlastelin. A u Srba kad je nešto dobro, da bi dokazali da je dobro, oni kažu „dobro kao Ljeb“. I to je jedna od verzija nastanka imena sela.i I
Ovo su sve priče, odnosno legende, koje je narod pričao i koje mogu biti istinite, ali i ne mora da znači.
Zašto bi trebali da budemo ponosni na naziv sela Ljeb? Postoji narodna izreka koja kaže, da ako si se pojavio u ukrštenim riječima (ukrštenica), onda si nešto postigao u životu. Ni jedno selo, sa Dobojske regije, izuzev Ljeba se ne nalazi u ukrštenicama. Selo kod Doboja, sa tri slova.
Na mjestu današnjeg groblja nalazi se i Ilirsko groblje. Na tom mjestu nalažene su kamene ploče, dužine 2-2,20 a širine od 80-120. Ploče sa gornje strane nisu bile obrađivane, dok su se sa donje strane nalazile slike i slova.
Ne postoji podatak da je selo Ljeb u to doba imalo crkvu i školu, dok je kafanu imalo još u Ilirsko doba. Kafane tada nisu bile kao danas. Čovjek koji je imao vino, donio bi i ostavio vino u kafani. Putem su nailazili karavani koji bi popili vino i ostavili pare. Tako je onda taj čovjek došao po svoje pare i ponovo ostavio vino.
Od nedavno je pokrenut i sajt sela , www.ljeb.info
(ljeb.info)
0 Коментарa