Čečavski zbor 2008. godine

Vikend u Čečavi je protekao u znaku tradicionalnog  zbora koji većina pamti od malih nogu!

Zadnjih godina održavao se turnir u malom fudbalu, ove godine jedan od najslabije organizovanih i posjećenih!

Ovogodišnji zbor ćemo, izgleda, pamtiti po rekordno malom broj posjetilaca! Jednim dijelom jer je pomjeren sedmicu poslije, a jednim dijelom zbog loše organizacije koja je bila ispod svakog nivoa! Svemu  doprinosi i  telićaki vašar koji je pomjeren za praznik Preobraženja Gospodnjeg tako da direktno ugrožava zbor u Čečavi.

Sve što su posjetioci mogli da vide jesu tri štanda, dva mala ringišpila sa igraonom stonog fudbala i dva šatora koja ni približno nisu bila  puna!

Da nisu radili lokalni ugostitelji poput Bisera i diskoteke Boki ni muzika se nebi čula!

Jedinu manifestaciju, narodni zbor koji su sa nestrpljenjem čekali i u radošću dočekivali stariji mještani doveli smo do ruba propasti!

To je rezultat politike koja sva narodna okupljanja, manifestacije i događaje vodi u grad direktno ugrožavajući sela, ujedno zagovarajući ostanak stanovništva na selu, lojekakav seoski turizma i slično.

Pitajmo se zar jedno selo kao Čečava i mnoga druga sela ne zaslužuju jednu manifestaciju koja će bar jedno gradsko čeljade dovesti u svoje mjesto, pa možda to jedno čeljade udahne svjež i lagan seoski zrak, odmori dušu  i kupi od slejaka jabuku, rakiju ili nekakav poklon od koga će dugoročno svi imati koristi gdje će seljak vidjevši kako ljudi uživaju poželjeti da ostane na starom ognjištu i ne dozvoliti da se vijekovima topli temelji ohlade!! Pitjamo se zar sela poput Čečave na zaslužuju dane rakije, dane voća, meda ili neku drugu manifestaciju?  

Nismo došli do toga da odlazimo u gradove, došli smo do toga da se rasipamo po svijetu, razlijevamo kao voda i ulazimo u druge rijeke i nestajemo u njima! Nastaju naši korijeni, naš narod, naša vjera ! Ne samo što mirno gledamo nego tome i doprinosimo!