Jedini mlinar u zemlji kengura
I Italijani su u zemlji kengura željni naše pure, koja ide najbolje uz pileći i svinjski gulaš, priča Veselko Malinović, najpoznatiji australijski mlinar, koji je iz rodne Ilove, kod Prnjavora, na daleki kontinent, zajedno sa suprugom, stigao krajem šezdesetih godina.
Dodaje da u Australiji danas možete da govorite o mnogim temama i da čujete oprečna mišljenja. Međutim, kada Australijanci govore o hrani tu će vam svi bez izuzetka reći da je srpska kuhinja najbolja na svijetu.
– Vjerujte da nisam uložio ni cent u marketnig, a cijela Australija zna za mene zahvaljujući kukuruznom brašnu i našoj kukuruzi – priča Veselko.
Ima, kaže, ugovor s jednim našim Svetom, Srbinom, koji ima registrovanu veletrgovinu i koji Veselkovo brašno plasira širom Australije.
– Pored njega, tu je i sveštenik Ilija Milosavljević iz Kanbere, kome isporučujem kukuruzno brašno. Nikada nije kupovao manje od 200 kilograma. Brašno je vozio i prodavao svojim parohijanima. Inače, cijena se kreće oko 2,60 dolara po kilogramu – veli Veselko i napominje da je na sebe navukao i tamošnje inspektore, koji su se zainteresovali za legalnost njegovog rada pogotovo kada su doznali da srpska kuhinja ne bi bila to što jeste da uz nju ne idu i tradicionalna srpska pića, čije je spravljanje tamo strogo zabranjeno. A Veselko, kao i većina tamošnjih Srba, posjeduje baš taj, strogo zabranjeni, veseli stroj za proizvodnju rakije.
– Prema ovdašnjim zakonima, da bi se bavili nekakvom proizvodnjom morate imati zaposlenog stučnjaka tehnologa. Ovdje sam ja i radnik i tehnolog – kaže Veselko, napominjući da ga ovo sve podsjeća na ono Titovo vrijeme kada je u staroj Jugi bilo zabranjeno pečenje rakije u vlastitoj režiji.
– Ja sam u Australiji vjerovatno jedini mlinar, samostalni stručnjak koji je proizvodio čisto kukuruzno brašno, ali nisam i jedini koji ima rakijski kazan. Zna ova vlast da se ovdje viski može kupiti gdje god hoćete, ali šljivu i viljamovku nemate. Nije nikakva tajna da u Australiji mnogo Srba ima kazane za pečenje rakije i kriju ih od vlasti ko zmija noge. Ako te uhvate platiš pet hiljada dolara kazne, a rakiju ti prospu – kazuje Malinović.
U posao je, kaže, ušao, jer ga je uhvatila nostalgija za rodnim krajem. Napravio je mlin i otpočeo s otkupom bijelog i žutog kukuruza, pšenice, zobi i raži. Od otkupljenog žita supruga Radmila počela je da sprema, onako za prijatelje, naša jela kukuruzu, proju.
– Uz to poslužim i našu viljamovku. Naši Srbi su bili oduševljeni, a Australijanci naprosto zbunjeni, kao i tamošnji inspektori koji se još dvoume između propisanih kazni i uživanja u srpskoj kukuruzi i rakiji, kojoj ni sami ne mogu da odole, pa još uvijek ne preduzimaju ništa – zbori mlinar.
Kada je stigao u Australiju, Veselko se prvo zaposlio u fabrici automobila, a kasnije je radio u fabrici koja je izrađivala rajfešluse. Te poslove je napustio zbog, kako kaže, pokretanja vlastitog biznisa koji je čisto zadovoljstvo.
Boro Teofilović – Fokus
prnjavor.info
0 Коментарa